Da bi napravio listu najboljih biznis škola, sajt Bloomberg sakupio je utiske sadašnjih i bivših studenata, ali uveo je i jednu novinu. Naime, ispitao je mogućnosti u karijeri nakon završetka studija.
Britanska vlada je nedavno predstavila nova pravila koja se tiču oduzimanja prava inostranim studentima koji su na produženom/dodatnom školovanju a ne pripadaju državama Evropske unijeda rade part-time poslove tokom studiranja u Velikoj Britaniji. Pored toga, od studenata koji dolaze van EU od sad se zahteva da odmah napuste zemlju po završetku svog školovanja, a ukoliko žele, mogu da apliciraju za radnu vizu ali isključivo izvan Velike Britanije, odnosno u svojoj matičnoj zemlji. Nova imigraciona pravila odnose se na studente produženog obrazovanja koji pohađaju programe bez mogućnosti sticanja univerzitetske diplome na kraju studija.
Promene u zakonu nalažu sledeće:
Počev od 3. avgusta, novi studenti koji dolaze izvan EU da studiraju na britanskim državnim koledžima i institucijama produženog obrazovanja izgubili su pravo na rad više od 10 sati nedeljno, kao i pravo na puno radno vreme između semestara.
Od 12. novembra, tim studentima neće biti dozvoljeno da apliciraju za radnu vizu po završetku studija dok ne napuste zemlju i to urade u svojoj matičnoj zemlji.
Od 12. novembra na snagu takođe stupa i pravilo po kojem će rok važenja studentske vize za produženo školovanje biti smanjen sa tri na dve godine. Studentima će biti zabranjen produžetak viza ukoliko se ne uputi dokaz o napretku tokom studiranja ili ako edukativna institucija u koju su upisani nije deo ili nema zvaničnu saradnju sa akreditovanim univerzitetom.
Protesti koji su usledili nakon objavljivanja izmena Britanskog imigracionog zakona
Imigraciono odeljenje ovakav postupak objašnjava kao reakciju na nastalu situaciju u kojoj sve više ljudi produženo obrazovanje (nakon završene srednje škole) u Velikoj Britaniji koriste kao način za dobijanje radne dozvole, a zatim i za trajno naseljenje u njoj. Smatra se da bi ljudi koji dođu da studiraju, izričito trebali da dolaze iz tog razloga i da bi sistem morao da bude takav da ne dozvoljava zloupotrebu korišćenja prava na produženo školovanje.
Jedan od glavnih argumenata ministara u britanskoj Vladi je da postoje dokazi da mnogi savetnici i advokati koji pružaju usluge u pribavljanju radnih dozvola preporučuju svojim klijentima da se upišu na koledže i obrazovne ustanove za produženo ili dodatno obrazovanje kao najbrži i najsigurniji put za dobijanje radne dozvole.
Ovo svakako nije sveža tema. Još ranije se o govorilo o takvoj drastičnoj promeni u Velikoj Britaniji, ali ona nije zaživela zahvaljujući različitim uticajnim ljudima, poput čuvenog preduzetnika i pronalazača Džejmsa Dajsona. On je istakao da takva politika „istreniraj, pa izbaci“ nije dobra i da granice Velike Britanije treba da ostanu otvorene i za takve studente. On navodi kako studentima van Evropske unije treba omogućiti britansko obrazovanje, ali da im se takođe i dozvoli da ga primene na teritoriji Velike Britanije jer će na taj način njihove ideje i inventivnost stvoriti tehnologiju za izvoz širom sveta.
Opet, mnogi ostaju pri pozitivnom stavu što se tiče eliminisanja veze između produženog školovanja i rada u Velikoj Britaniji i pravdaju vladin plan kontrole imigracije zarad dobrobiti njihove zemlje. Smatraju da je nedopustivo dozvoliti prestupnicima da prodaju ilegalan pristup britanskom poslovnom tržištu koji su mnogi spremni da kupe. Svoje odobravanje argumentuju još i time kako vredne poreske platiše koji pomažu državne koledže očekuju da obezbede vrhunsko obrazovanje, a ne “ulazak na mala vrata“ za dobijanje britanske radne vize.
S druge strane nadovezujući se na Dajsonove argumente, stoji opozicioni tabor univerziteta i poslovnih lidera koji upozoravaju da ukoliko ovakve restrikcije budu uzele maha, može doći do velike štete u okviru britanskog edukativnog sektora i da bi ta zemlja ujedno bila lišena dodatnog izvora znanja i inovacija.
Preostaje da vidimo da li će novi zakon zaista negativno uticati na stvaranje kvalitetnog kadra u Velikoj Britaniji i kakva će biti reakcija obrazovnih institucija produženog školstva koje će sigurno pretrpeti značajan udar na svoje poslovanje.
Novak Đoković je juče u Njujorku, u ime Novak Đoković Fondacije, potpisao Memorandum o razumevanju sa Svetskom bankom, zahvaljujući čemu će se poboljšati kvalitet i dostupnost ranom obrazovanju dece u Srbiji.
In a major boost for young children around the world, the World Bank and the Novak Djokovic Foundation announced a new partnership to promote early childhood development, which will include global advocacy on the importance of investing early in the lives of children as well as investments to help disadvantaged children in Novak Djokovic’s home country of Serbia.
The new partnership announcement comes a week before the start of the U.S. Open at a press conference in New York City called by World Bank Group President Jim Yong Kim and Djokovic. At the same press conference, UNICEF also announced Djokovic as a Goodwill Ambassador for early childhood development.
Prema statističkim podacima Srbiju sve više napuštaju obrazovani i mladi ljudi, a najviše se odlazi sa juga i istoka, dok se Beograđani prvi vrate.
Od 12.000 studenata koji su u inostranstvu, 32 odsto je iz Beograda
Srpska dijaspora je poslednjih godina sve mlađa, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku. Prosečna starost naših ljudi koji su na privremenom radu ili boravku u inostranstvu je 34,7 leta, dok je prosek godina onih koji su ostali u domovini 42,2.
To znači da se trbuhom za kruhom kreće prilično rano, a na to se odlučuje nešto više od četiri odsto ili oko 313.411 građana Srbije, ne računajući Kosovo i Metohiju.
U poslednjih 40 godina znatno se promenila obrazovna struktura ljudi koji odlaze u inostranstvo. Prema popisu iz 1971. godine zemlju su najređe napuštali oni sa višom ili visokom školom, 3.611, dok ih je po poslednjem popisu bilo 11 puta više, ili 41.185.
Statistika beleži i da je šest puta manje onih bez škole ili sa nepotpunom osnovnom školom i takvih je najviše iz južne i istočne Srbije.
Srpska dijaspora sve mlađa
Prema publikaciji “Srbija u procesu spoljnih migracija”, autora Vladimira Stankovića, u izdanju RZS, po regionima najviše ljudi na radu u inostranstvu je bilo iz južne i istočne Srbije, nešto više od 110.000, zatim iz Šumadije i zapadne Srbije oko 104.000, dok je upola manje Vojvođana i Beograđana.
S druge strane, na povratak u domovinu najpre se odlučuju stanovnici prestonice, zatim iz Šumadije i zapadne Srbije, slede iz južne i istočne Srbije i na kraju Vojvođani.
Za naše ljude obećane zemlje su Austrija, Nemačka i Švajcarska gde odlazi polovina od ukupnog broja spoljnih migranata, dok je i procenat povratnika upravo najveći iz pomenutih zemalja. Prosečna dužina njihovog boravka u inostranstvu je oko 11 godina.
U potragu za boljim životom u poslednje dve decenije odlučuju se najpre stanovnici gradskih zona, a “odliv mozgova” najintenzivnije je iz beogradskog regiona. Od 12.000 studenata koji su u inostranstvu, 32 odsto je upravo iz prestonice.
Postoji super moć koja nam daje mogućnost da putujemo kroz vreme, razumemo druge kulture, pa čak i da čitamo misli. Šta mislite, koja je moć u pitanju? Pogledajte odgovor u sjajnoj reklami koju vam donosimo u nastavku.
Jezička mreža vam ovde nudi da i vi razvijete svoju super moć 🙂
George has a special power.
The “George” of the title is a young boy who shares that he has “a power” which allows him to time-travel, “enter into other people’s heads,” understand other cultures and “makes me become who I want to be.” At the end of the spot he re-introduces himself and reveals that his power is to learn. Nice anthem spot for online education course at Acadomia, a French academic support & tutoring for children.
Discover George’s power in the new Acadomia commercial ad created by Les Gaulois:
Video prilog koji donosimo u nastavku pomoći će vam da unapredite znanje nemačkog dok se upoznajete sa troškovima studiranja u Nemačkoj.
Ukoliko želite da s jezičkom mrežom usavršite nemački u najboljoj školi u Nemačkoj, kliknite ovde za više informacija.
video na nemačkom jeziku s engleskim titlom
Student Life: How much does it cost to study in Germany?
Max explains to you how much money you will need in order to live in study comfortably in Germany.
Među zemljama sa najkvalitetnijim obrazovanjem, najskuplje studije za strane studente su u Australiji gde godina studiranja košta 42.000 dolara, zatim u Singapuru i Sjedinjenim Američkim Državama.
Tri četvrtine roditelja širom sveta ili 74 odsto anketiranih, želelo bi da pošalje decu na studije u inostranstvo kako bi imalo kvalitetnije obrazovanje, pokazalo je istraživanje sprovedeno u 15 zemalja u kome je učestvovalo preko 4.500 roditelja.
Anketu je sprovela konsultantska kuća Ipsos MORI za potrebe banke HSBC, a u istraživanje su uvrštene zemlje za koje vlada najveće ineresovanje za upis na fakultete pre svega zbog kvaliteta studija.
Za studije u SAD vlada najveće interesovanje, potom dolaze Australija, za koju su posebno zainteresovani studenti iz Azije.
Pogledajte ovde najnovije rangiranje univerziteta u svetu prema čuvenoj Šangajskoj listi.
Ubedljivo najskuplje studiranje je u Australiji i godišnje košta 42.000 dolara, od čega za školarinu treba izdvojiti 24.000, a za životne troškove 18.000 dolara.
Na drugom mestu je Singapur gde godinu dana studiranja u proseku košta 39.000 dolara, a na trećem mestu su SAD gde studiranje na godišnjem nivou u proseku košta 36.000 dolara.
Velika Britanija je na četvrtom mestu sa prosečnim godišnjim troškovima po studentu od 35.000 dolara. Hong Kong je na petoj poziciji i troškovima od 32.000 dolara, na šestom Kanada sa troškovima od 29.000 dolara.
Francuska je na sedmoj poziciji sa prosečnim troškovima po studentu od 16.000 dolara. Malezija je na osmom mestu i troškovima od oko 13.000, a potom slede Indonezija sa 12.900, pa Brazil sa 12.600 doalra.
Turska je na 11. mestu i troškovima sa 11.000 dolara, Kina na 12. mestu sa 10.000 dolara, a potom slede Meksiko sa 9.400 dolara i Indija sa 5.6400 dolara.
Antonio La Cava, penzionisani učitelj osnovne škole, nakon 42 godine učiteljskog posla koji je obavljao s velikom ljubavlju, odlučio je da nastavi svoj životni poziv na jedinstven i plemenit način. Kupio je Vespu i zatim je modifikovao kako bi mogao da prevozi knjige do učenika u udaljenim selima Italije.
U ovoj svojevrsnoj pokretnoj biblioteci, koja sadrži 1.200 knjiga, svakodnevno pređe oko 500 kilometara u južnoj italijanskoj regiji Basilicata. Zvukom sirene najavljuje dolazak u selo nakon čega se oko “bibliomotocikla” okupljaju deca. Naravno, ovaj posao Antonio radi potpuno besplatno.